BiH može preživjeti samo kao država ravnopravnih konstitutivnih naroda

Zbornik znanstvenih radova Hrvati u daytonskoj BiH – stanje i budućnost objavljen u nakladi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti BiH u kojem politološki, pravni i ini stručnjaci pišu o kompleksnosti daytonskog uređenja BiH i derogiranom položaju Hrvata u BiH, predstavili su u Matici hrvatskoj 10. prosinca, uz Dragana Čovića, glavnog urednika zbornika i predsjednika HDZ-a BiH i HNS-a BiH, akademik Mladen Bevanda, predsjednik HAZU BiH, Ugo Vlaisavljević s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Dražen Barbarić, dekan Filozofskog fakulteta u Mostaru, i Mato Arlović, zamjenik predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske. Program je moderirala Tina Laco s Filozofskog fakulteta u Mostaru.

Dragan Čović, glavni urednik zbornika, naglasio je kako se u 17 znanstvenih radova analizira položaj Hrvata u BiH / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Dolazi vrijeme da se traže bolja rješenja od daytonskih

Damir Zorić, predsjednik Matice hrvatske, istaknuo je kako je Daytonski mirovni sporazum s jedne strane zaustavio rat u BiH i sve ono neljudsko što ratovi donose – zločine, logore, progone – međutim, trebao je biti korijen nove perspektive za sve one koji su ga potpisali.

„Nemamo što slaviti – bio je to jedan od komentara prije samoga predstavljanja. I doista, imamo li što slaviti, u kontekstu 30. obljetnice potpisivanja Daytona, trebaju prosuditi pravnici, politolozi i narod na koji se sporazum odnosi, no razvidno je kako je Dayton zakazao, osobito što se tiče Hrvata u BiH koje je Hrvatska tijekom procesa detuđmanizacije ‘zaboravila’, kao što je zaboravila i svoju ulogu kao potpisnica Sporazuma“, rekao je Zorić istaknuvši kako je 30 godina dovoljno pristojan okvir kako bi se racionalno sagledala nova daytonska perspektiva. „Dolazi vrijeme da se o brojnim temama iz Daytona otvoreno govori i da se traže bolja rješenja“, istaknuo je Zorić.

Predstavljanje Zbornika u Središnjici Matice hrvatske

Dragan Čović, glavni urednik zbornika, naglasio je kako se u 17 znanstvenih i stručnih radova analizira položaj Hrvata u BiH u svim aspektima njihova života – od derogirane ustavno-pravne pozicije, statusa hrvatskog jezika, kulture, demografije, ratnih zbivanja.

„U prvom je planu položaj Hrvata u BiH koji su od potpisivanja Daytona do danas preživjeli najteže udarce na svoj ustavno-pravni položaj intervencijama međunarodne zajednice i visokih predstavnika na Aneks 4 Daytonskog sporazuma koji je Ustav BiH. U razdoblju Hrvatske samouprave, smijenjeno je 180 hrvatskih dužnosnika za vrijeme visokog predstavnika Wolfganga Petritscha. Amandmanima Roberta Berryja na Ustav Federacije BiH i Izborni zakon 2000. godine promijenjen je politički sustav. U to je doba logika međunarodne zajednice da se dva naroda, Srbe i Bošnjake, smjesti u dva entiteta, zato se uostalom, Hrvatska samouprava i osnivala, kako treći narod u BiH ne bi bio suvišan i nestao. Ukupno su provedene, jednostrano, 242 intervencije visokih predstavnika na Ustav BiH“, podsjetio je Čović nazvavši to razdoblje „vremenom iskušenja“.

Sa sastanka u Predsjedništvu Matice hrvatske

„Dayton je trebao biti primjer uspješne suradnje i mira među zaraćenim stranama, ali suverenitet ni do danas nemaju narodi i njihovi legitimno izabrani predstavnici, nego institucija visokog predstavnika. Oni svojim djelovanjem nisu bili funkcionalan korektiv tog Sporazuma, naprotiv, pokušavalo se, kao i danas, obojiti BiH građanskim i unitarnim konceptima, umjesto naglaska na tri različita nacionalna identiteta što je komparativna prednost BiH kao države“, dodao je Čović i naglasio kako se, ipak, može slaviti nesavršeni mir.

„Svi oni koji se u BiH pozivaju na brojke i demografsku većinu, trebaju znati da BiH može preživjeti samo kao država međusobno jednakopravnih konstitutivnih naroda, a ne kao građanska i unitarna država“, izjavio je Dragan Čović.

BiH ne može u EU s postojećim uređenjem

Akademik Mladen Bevanda, predsjednik HAZU BiH, naglasio je kako malobrojniji narod gubi svoj politički subjektivitet, preglasava se na svim razinama, ugrožava se opstanak naroda jer gubi sve mehanizme zaštite. Istaknuo je da pojedine stranke rade na projektu unitarne BiH i na zaboravu usvojenog Ustava i federalne jedinice Herceg Bosne. „Protektoru je službeno povjerena briga o državi jer njezini narodi nisu sposobni sami upravljati svojim postupcima, donositi pravedne odluke i rješenja. Tutori ili skrbnici određuju se malodobnim i nemoćnim osobama. Izmijenilo se mnogo skrbnika, a stanje je sve lošije. Oni su ohrabrivali unifikaciju jer su pokušavali sve svesti na jedinstvenu normu“, dodao je Bevanda.

Mato Arlović, zamjenik predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske, istaknuo je kako je najveća vrijednost Daytonskog sporazuma načelo konstitutivnosti, odnosno činjenica koja iz njega proizlazi: Hrvati, Srbi i Bošnjaci državotvorni su narodi Bosne i Hercegovine. No to nije zaživjelo na svim administrativno-političkim razinama vlasti. I nacionalne manjine su skandalozno nezastupljene, kako to pokazuje predmet Sejdić-Finci u slučaju Židova i Roma, istaknuo je Arlović. Hrvati u BiH su, dodao je Arlović, sustavno diskriminirani, a stav službene politike je realan, razuman i pravedan: ni u jednom povijesnom trenutku vodstvo Hrvata u BiH nije za sebe tražilo ništa više i ništa manje od onoga što pripada Srbima i Bošnjacima.

Za politologa Dražena Barbarića, dekana Filozofskog fakulteta u Mostaru, Daytonski je sporazum jedan od najpodcjenjenijih mirovnih sporazuma u povijesti, jer kad ga se pažljivo secira u trenutku potpisivanja, on donosi tri rješenja: Srbima u BiH omogućio je častan izlazak iz ratova koje su zakuhali, Bošnjacima s obzirom na genocid u Srebrenici donio fizički opstanak i kakvu-takvu teritorijalnu cjelovitost BiH, a Hrvatima uz neizvjesnost dao određenu vrstu nade jer se o njemu i tada govorilo kao o privremenom rješenju. „Trideset godina od potpisivanja Daytona nije povod za slavlje, pa ni ovaj zbornik ne glorificira Dayton, nego je kritički orijentirana publikacija koja iz različitih rakursa promišlja o brojnim problemima koje je donio i koje živimo i danas“, rekao je Barbarić, istaknuvši da je jedno vrijeme sporazum funkcionirao jer je bilo volje predstavnika triju konstitutivnih naroda, posebno u vidu Oružanih snaga BiH. Ali, Dayton nagrizaju bošnjačka težnja za unitarizmom, srpska ideja dezintegracije i secesije, te pravo Hrvata na vlastiti entitet.

„Konstitutivnost ustvari znači ustavotvornost i državnost. Uz legitimno političko predstavljanje i administrativno političku jednakopravnost, traži se i teritorijalna autonomija, koju danas baštinimo u nekom aspektu kroz županije. Međutim, dogodio se evolucijski proces, vođen demografskom silom, pa se krenulo u centralizaciju države BiH, gdje se Bošnjacima u zamjenu da kontroliraju samo 23 % teritorija BiH dala institucionalna prevlast, po ciparskom scenariju, a RS već ima državotvornost“, rekao je Barbarić naglasivši kako je zbornik pokušaj da se razjasne određeni pojmovi, geneza daytonskog slova i duha.

Hrvati u BiH nisu etnička skupina, to je manipulacija kako bi se izgradila „bosanska nacija“

Ugo Vlaisavljević s Filozofskog fakulteta u Sarajevu naglasio je kako Hrvati u BiH nisu etnička skupina kako ih se često naziva i detektira, od književnosti, etnologije, medija i same međunarodne zajednice u BiH. „Skandalozno je da se Hrvate u BiH i danas naziva bosanskohercegovačkim ili bosanskim Hrvatima. To je neustavan i netočan termin koji bi svakoga trebao vrijeđati. Njegov jedini cilj nije pitanje kulturne pozicije, specifičnosti i kompleksnosti narodne tradicije, nego svjesna politička manipulacija da se ‘stvore’ dva naroda od jednog, manipulacija da se Hrvate iz Hrvatske i Hrvate iz BiH tretira kao dva različita naroda, naroda kojima treba ‘prevoditelj’, naroda koji će jedan drugog doživljavati kao stranca“, rekao je Vlaisavljević.

Postoji dio predstavnika međunarodne zajednice u BiH, i to poglavito visokih predstavnika, koji od 1995. do danas o Hrvatima u BiH i dalje govore u terminu „etničke skupine“. „S jedne strane imamo naciju i nacionalnu državu, Hrvate i Hrvatsku, a s druge ‘etničku skupinu’ gdje je važniji atribut bosanskohercegovački nego Hrvati. Inzistiranje, neumorno i neprekidno na tome, nije ništa drugo nego pokušaj da se ukine jedan narod u BiH i da se svi okupe oko jednog zajedničkog, bosanskohercegovačkog identiteta, ili izgradnje fantomske bosanske nacije“, rekao je Vlaisavljević, napomenuvši da je BiH višenacionalna, a ne multietnička država.